Dom Trnje

Jako ugodan dom za starije, šteta da popodne zatvaraju ulaz za aute pa je teško naći mjesto za parkiranje.

Osoblju Centra Socijalne skrbi da mogu dala bi 0. Neljubasnost na visini. Zar je u redu da se na porti ostavlja medicinska dokumentacija - zar to netreba predati Cenru Doma. . Zasto dalu lazne informacije - za godinu dana jednokrevetna soba. Bila sam ispred doma sa gospodinom koji je 3 godine u domu. Nije dobio jednokrevetnu sobu. Gospodin je sa korisnikom u sobi koji mu krade stvari, dere se na njega. Hej zar netreba Cenntar takve stvari rijesiti. Zar korisnici to sami rjesavaju? NITKO NEMA PRAVO SE DERATI NA KORISNIKE. Zar si dom uzima pravo buducu da postajemo njihovo vlasnitvo - da su ljubaznost po putu negdje izgubili. Kada e prije dosta godina kolega htio smjestiti u ovaj Dom mamu - imao je pravo - Centar socijalne skrbi 0. Bila sam mlada nisam vjerovala. Nazalost sad mi je kasno da se prijavljujem u neki drugi dom.

Lijepo uređen interijer za Uskrs.😀😃

Bolje da nista ne komentiram😥

Moja majka nazalost je preminula. Samo bih se jos jednom od srca zelio zahvaliti svim tim divnim ljudima koji su omogucili da se do zadnjeg dana osjeca kao u svom domu. Bez obzira na njeno zdravstveno stanje zadrzana je u svom apartmanu do zadnjeg dana i uz neopisivo njeznu brigu u svakom trenutku. Izuzetan napor cjelokupnog osoblja unatoc ogromnoj kolicini posla. Taj posao se ne moze platiti dovoljno pocevsi od njegovateljica, medicinskog osoblja, djelatnika na recepciji, osoblja u blagavaoni, socijalne sluzbe, sluzbe odrzavanja pa do samog ravnatelja. Hvala vam sto ste svojom brigom i njeznoscu produzili zivot moje majke, vjecno ste me zaduzili, srdjan Nikad nisam mogao zamisliti moju majku u umirovljenickom domu, jednostavno uvijek sam mislio da cu je ja moci paziti ali moram priznati da da sam se uveliko prevario. Nikad nisam zamislio kako je zahtjevno njegovati osobu nakon tri mozdana udara, jednog epi napada ; koja tesko hoda I treba paznju u svakom momentu I naravno kao nekad in bivsi neurolog, prilicno zahtjevan bolesnik. Odluka da se smjesti u dom donjela je majka sama I to jos potpuno zdrava I tek se smjestila naknadno nakon drugog udara. Od tog momenta prepustila se brizi osoblja u Domu kako med. Sestara, njegovateljica, djelatnika socijane sluzbe, doktora, spremacica, osoblja iz kuhinje, osoblja na prijavnici I svih tih divnih ljudi koje ne znam kako bih pohvalio ili im se zahvalio za sve sto cine za moju majku. Ja zivim vec dc vise od 25 godina u inozemstvu, to nigdje na svijetu ne postoji bez obzira koliko to kostalo, ta prisnost, ljubav prema bolesniku I predanost ne mogu se platiti, zauvijek sam vas duznik, neizmjerno vam hvala